Ima li konjanik svoju pjesmu
kada cestom jaši za Cordobu
 žuri k’o da nosi svježu robu
već zavije u okuku osmu.

Crven mjesec prati ga u stopu
agave su poškropljene rosom
za njim kaska kosac s kosom
crn konjic zastane u galopu.

Mrki jahač mili dugom cestom
srce bolno zajeca kasidu
konjic pade smrću jezovitom.

Sam pjesnik nalik meteoroidu
mrtav leži pod starom maslinom
zvona zvon odjekuje daljinom.