On izlazi s kletvom

odnosi otkucaje sata

njene zgrčene usne

gutaju zlokobna vrata

 

miriše tamjan, krv vlastitu kuša

pokrovom hramlje duša

 

u sudaru plime i oseke

sunce je zasula tama

nemoć bršljanom povija

spoznaja crna ko jama

 

među razbijena stakla

cijedi se život iz pakla

 

motri trome oblake

modrinu uzima rukom

purpuran privid i leptire

doziva slomljenim mukom

 

na rubu svijesti, guši je soba

možda je bačena pored groba.