Hodaš nesigurna zamrsila hod ti žudnja

riječ i osmijeh poodmakli

 gnijezde se u nedohvatu

strah od nepojmljivog puže

  brazdom između grudi

nevino raste prijeti

potopit će te za cijelo

sunce kamen  ostavilo

 tebi  toplo stopalima

revna  druga  u tebi sluti

slutnja te pokreće

razmrsila je zamršeno

sad si bliže puno bliže

mjestu na kome se nikad  takli niste