Ušao si nenadano
na vršcima prstiju
ničim izazvan ,ne pozvan
u moj istrošen sivi dan.

Donio si mi sobom u miraz
miris cvijeća proljetnog  jutra
u moja učmala jesenska popodneva.
Udišem sada punim plućima
miris zakašnjele divlje ruže,
nježnost duge u kapljici rose
spremam pod pokrivač vremena.
Uzburkao si moja jutarnja buđenja
što ne mogu bez tvog obrisa
zato te skrivam ispod trepavica,
i milujem plavetnilom oka,
ljubim pogledom ljubavnika.
Nikom nikad neću reći
da suze nemaju za čim teći,
ja znam, dobro ih skrivam
jer ako ih pustim slobodne teći
mogle bi i tebe isprati jedan dan,
pomiješati te sa jesenskom kišom
da ispariš u nebeskom beskraju
mene ostaviš u maglovitom sivilu
da se izgubim u bestragu,
zato ne puštam suzu ni kad mi se plače
ni kad radost u oku vrije,
jer do tebe još uvijek
stalo mi je.