Taj život čudan, ta protuha stara
iz trošnoga špila opet karte dijeli
iz rukava vadi, vidimo da vara
mi ipak igramo, a ne bismo smjeli.
Slabe su nam šanse, dama pik i trice
on pun aduta, ne zna što bi s njima
mi sama srca, nevažne sitnice
ulog smo dali za oblake dima.
I još se smije varalica stara
i visok ulog nasred stola baca
nekad za budale, nekad za mudraca
jednako nam laže, mami nas i vara.
Gubimo uvijek, al̛ briga nas nije
sama stara igra ima puno draži
samo igraj samnom, moje najmilije
ne misli na ishod, samo igru traži.
.
Marija Juračić
Lav
Suzana Marić
julija
26/01/2013 at 9:08 am Permalink
….a mi sama srca…..
sta da kazem za ovu pjesmu kad znas i sama da mi se na samo svidja nego odusevljava
veliki pozdrav:)
26/01/2013 at 9:22 am Permalink
Sve zbog igre¨! veliki pozdrav, sviđa mi se kako je provučena igra kao život, koji htjeli, ne htjeli moramo igrati, a onda ili dobiješ ili izgubiš;-) Veliki pozdrav.
26/01/2013 at 10:06 am Permalink
Slabe su nam šanse, dama pik i trice
on pun aduta, ne zna što bi s njima
mi sama srca, nevažne sitnice
ulog smo dali za oblake dima.
Lijepo si opisala život kroz kartašku igru, htjeli ne htjeli na nama je da igramo iako je ishod često za nas nepovoljan,u takvoj igri neki od nas su povremeni kibiceri i pasivni promatrači koji ne žive život punim plučima i nisu u žiži događanja, bilo bi dobro da si kroz jednu strofu obradila i tu pojavu, sve u svemu ..jako dobro, pozdrav mare !
26/01/2013 at 10:06 am Permalink
ne misli na ishod, samo igru traži.
naranče, ti si sva u kartama, lijep dan ti želim, sfd
26/01/2013 at 10:39 am Permalink
znamo da vara ali igra je opojna i ne odustajemo. prevrtljivo nam dijeli lose karte ali ima nesto u nama neki ovisnik o kocki sto nas tjera da iznova sjedamo za stol velikog kasina 🙂
fino 🙂
26/01/2013 at 11:34 am Permalink
Draga mama, zivot je jedna velika,
da ne lajem, nema veze, ti znas
to je sve lutrija,
a ja ne odustajem
od svog broja dok igra traje
izgubim neku bitku, dobro,
al’ vremena bar jos ima
u neogranicenim kolicinama
i ja se drzim,
jos kako se drzim
i ne brini puno
o tom sta cu biti,
mogu se kockati, londrati, piti
i mogu pasti na niske grane,
al’ ne boj se, nikad necu biti
Šta ja znam, ja imam problem s kockom. A kako svaki čovjek mora imati porok, ne marim za to. No dobro, odražava se i u ovoj drugoj igri – životu. Ipak, nikada nije dosadno, zar ne? Pa što ako su mi trice u ruci, samo dodatni izazov. A da pobjede nižemo? Od toga ništa nema.
26/01/2013 at 12:47 pm Permalink
Baš posebna i lijepa pjesma, život je igra, rulet, šahovska ploča, samo jedan krivi potez i izgubili smo sve. Pozdrav 🙂
26/01/2013 at 1:39 pm Permalink
Ovako nadahnuti komentari se rado čitaju. Razveselili su me 😀
26/01/2013 at 2:57 pm Permalink
rekla nih nadahnuta. a novi spil 🙂 pozdrav
26/01/2013 at 2:57 pm Permalink
“mi sama srca, nevažne sitnice
ulog smo dali za oblake dima.”
Živjeti , sve dati , uložiti bez obećanog dobitka, ali sve, baš sve za Život dati…
Topli pozdrav Marija!
26/01/2013 at 4:27 pm Permalink
i visok ulog nasred stola baca
nekad za budale, nekad za mudraca
jednako nam laže, mami nas i vara.
Odlična usporedba života i djelitelja karata zna nas i iznenaditi a zna biti i jednoličan i bez obzira na sve ipak ga volimo.
Odlično jasno kao i uvijek.Pozdrav.
26/01/2013 at 5:41 pm Permalink
izvrsna ,,uz to da potpisujem sve gore navedeno u komentarima,pozdrav
26/01/2013 at 11:08 pm Permalink
Vrsna si ti kartašica. Bravo za pjesmu!
27/01/2013 at 7:20 am Permalink
Cure, hvala. Zaista volim kartati, ali nisam kockar. Samo društvena igra. 🙂
19/02/2013 at 8:36 am Permalink
igrati se, biti dijete, ali dovoljno zrelo da zna i gubiti, cilj je putovati, a ne stići, cilj je igrati se, a ne pobijediti, samo nek igra i dalje traje…
Pjesma je lijepa!