U oku mu spava more
duša tiha luka
umorno je ludo srce
starog morskog vuka.
*
Kad zapali španjulet
ka fumar od broda
njega opet vabe vali
i duboka voda.
*
On bi opet s burom tija
na zadnji vijađ poći
al jedini vijađ sad su
hadske crne noći.
španjulet-cigareta
fumar-dimnjak
vijađ- putovanje
julija
Mihaela
Lav
10/06/2012 at 4:38 pm Permalink
More i mornari, nerazdvojna ljubav. Lepa pesma sa tuznim krajem. Vecernji pozdrav:-)
10/06/2012 at 4:42 pm Permalink
Vrlo lijepo si Marija opisala zov mora za starog ribara.
10/06/2012 at 6:48 pm Permalink
“more, moje more…” I zov mora kao i da more osjeća njegov zov. On više ne može bez njega, bez bure i valova, bez dubina koje su ga na valovima odnjihale, i mladost i život njegov. Opisi su fantastični.
Srdačan pozdrav, Marija.
10/06/2012 at 7:21 pm Permalink
Dragice, Stefi, Svjetlosti, hvala dragi moji na čitanju. Svima 🙂 🙂 🙂
10/06/2012 at 9:19 pm Permalink
Dusa jos hoce ali tijelo ne moze.Nije lako biti star ali treba imati srece da se to dozivi!Lijepo si nam docarala starog morskog vuka Mare.
Lijep pozdrav!
10/06/2012 at 9:34 pm Permalink
Eh ta duša, nikako da shvati gdje joj je mjesto 🙂 Laku noć Marko. 🙂
10/06/2012 at 10:17 pm Permalink
Predivno Marija, ne sjećam se da sam ikad pročitao ovako lijepu pjesmu o starom morskom vuku 🙂
Bravo!
11/06/2012 at 5:38 am Permalink
Star ili mlad, on je zauvijek mornar.
Lijepa čeznutljiva pjesma , Marija!
Život uvijek silinom zove.
Bili mladi ili stari,
mornari il pjesnici …
Pozdrav!