Proteklo je puno vode
Tamo ispod starog mosta
Otkad jedna duša ode
Otkad druga sama osta.

Proteklo je puno vode
Otkad vjetar prah odnese
Sve me vode k tebi vode
A u meni hladna jesen.

I da rijeke sve presuše
Ništa zato, moje zlato
Našle bi se naše duše
I da put je crno blato.

Čuješ li sa starog mosta
Tužnu pjesmu mog sevdaha
Samo ona još mi osta
Pjevam je do zadnjeg daha.

Moj bulbule, tužno li je
Srce dok miriše behar
Mjesečinu ‘zalud lije
Iznad mosta srebrn pehar.