Ti  drhtiš čežnjom od morske pjene

 tvoja koža slana je od soli

spremnoj da Sunce prati iz sjene

što ponuditi ženi koja voli.

 

Ti možeš i  bez stihova nježnih

i Mjeseca i zemnog srebra

ali se usred oluja snježnih

sama zavučeš pod moja rebra.

 

Ti nisi ona koju se smiri

ugodnim glasom, jeftinim trikom

iz tebe , anđele , đavo viri

koji se nije prodao nikom.

 

Ti drhtiš čežnjom od morske pjene

ljubavlju oblačiš život goli

velike oči gutaju mene

sama uzima žena kad voli.