Strah u plavim očima- odlomak pripovijetke u nastajanju

Njene plave oči su bile ispunjene strahom, bojala se je majčine reakcije. Osjećala se je uvijek nekako krivom i nedovoljno dobrom, kao što je bio njen brat koji je sada spavao u kolicima, nakon što ga je ona nehotice prevrnula.  Voljela je svog brata, ali je majka uvijek vikala na nju; da će ga ozlijediti, da opere ruke prije nego li ga dotakne,da ne galami jer brat spava. Malo, po malo, sve se je više udaljavala od njega, zahvaljujući majci.

Znala je da će biti kažnjena zbog toga što je brat imao malenu, crvenu flekicu na čelu, znala je što slijedi. 

Majka je užurbanim korakom prošla pored nje i uzela brata u naručje. Njen pogled je bio prepun bijesa i ljutnje. Ana je sa strahom promatrala njene pokrete. 

-Dobro, pa mogu li ja na pet minuta ostaviti brata s tobom? Počelo je , a Ana je ukočila sve svoje malene mišiće na tijelu, očekujući pljusku  koju je uskoro i dobila.

-Mogla si ubiti brata! Znam da ti je to bila namjera! Sve su te to nagovorile babe u selu! -Majčin vrisak je odjekivao sobom, dok je Ana plakala bez glasa.

-Ne! Nisam ga htjela ubiti! Kolica su zapela za kamen i prevrnula sam ih! Nisam namjerno,mama!

-Još mi i odgovaraš, bezobraznice! Sljedeći udarac Ana nije osjetila, jer su je majčine riječi boljele  više nego pljuska. 

Brat se je probudio uslijed vriske i počeo plakati, a Ana  mu se nije usudila priči . 

-Vidiš što si napravila! Samo gledaj tako blijedo !  Izvoli u sobu i da mi nisi mrdnula iz nje! 

Ana se je pokupila tiho, nečujno zatvorivši vrata za sobom. Legla je na svoj krevet i gorko zaplakala. Imala je samo pet godina, a osjećala je da ju majka ne voli. Od kada se rodio brat, majka se je u potpunosti promijenila prema njoj, uvijek joj se obraćala grubim riječima i nikada joj ništa nije bilo po volji, što god da je Ana napravila, uvijek je prigovarala. 

Ana, plavokosa, plavooka djevojčica bila je tiha i mirna, uvijek nekako povučena u sebe. Sa svojih pet godina  bila je izuzetno inteligentno i vrijedno dijete. Njezina soba je bila uredna, krevet namješten, a papiri po kojima je pisala slova uredno složeni na malom stolu. 

Ana je zaspala plačući,  u snovima dozivajući djeda i baku  koje je obožavala . Dvoje staraca nije slutilo kolika je tuga u malenom srcu njihove unuke, a Ana im je to ispričala tek nakon dvadeset godina .

6 komentara za "Strah u plavim očima- odlomak pripovijetke u nastajanju"

  1. Mihaela
    Mihaela
    09/11/2019 at 1:48 pm Permalink

    Ima nešto pogrešaka. Ako pišeš u wordu, on ima ugrađen pravopis, a ako ne, ugooglaj riječ za koju nisi sigurna. Naš prijatelj google sve zna. Priča obećava. Bit će mi drago ako je dovedeš do kraja.:)

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/11/2019 at 2:40 pm Permalink

    Ispravila sam nekoliko riječi.Nadam se da ću s vremenom uspjeti završiti započeto.Miha, hvala vam na pažnji i upozorenju.Ugodan dan vam želim!

  3. Marija
    Marija
    09/11/2019 at 7:45 pm Permalink

    ispr. dijete
    Reći ću ti jedno pravilo, jer znam da ćeš ga usvojiti.

    “jer su ju boljele …”= jer su je boljele”

    Akuzativ zamjenice “ona” glasi nju, ju, je
    Oblik “ju” upotrebljava se SAMO ispred oblika “je” pomoćnoga glagola biti, npr. On ju je volio/ Nije ju volio. Zato jer ne možeš reći – on je je volio. Dakle, oblik ju koristimo samo u slučaju dupliranja onog “je”.

    I meni se priča čini zanimljivom. Valjalo bi je razraditi.:)

  4. koko
    09/11/2019 at 8:33 pm Permalink

    U očekivanju nastavka, sretno!

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/11/2019 at 8:38 pm Permalink

    Ispravljeno i primljeno na znanje.Inspiracija je tu, vrijeme kradem, a ti si me Mare opet potakla. Pišem dalje, pa kada bude nešto više, bit će prvo ovdje objavljeno. Mare, kao i uvijek, zahvaljujem se na pažnji, upozorenju i pouci koju rado usvajam . Ugodnu večer ti želim 🙂

  6. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/11/2019 at 8:43 pm Permalink

    Hvala najljepša, Koko 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.