Strašilo na asfaltu

Spustila se noć, igraju se sjene
u glavi od slame svijetle zjene
drveni lik pod prozorom se ljulja
zgusnuta bol u vrelu kaplju ulja.
 
Preplašene misli visoko lete
kljucaju već rupičaste rolete
skrivena od hladnih jesenjih kiša
ona sanja na jastuku od pliša.
 
Strašilo na asfaltu čeka pticu
davno zapletenu u zlatnu žicu
neka nebo topi i vjetar ruši
tijelo na križu, a križ na duši.

7 komentara za "Strašilo na asfaltu"

  1. Krebs
    18/03/2014 at 5:35 pm Permalink

    Aljosa, fantasticno..Toliko mnogo slika u ove tri strofe si uspio da docaras…ali i metafora bola je tu, pjesnice!Bravo!
    Mnogo pozdrava!

  2. Marija
    18/03/2014 at 5:37 pm Permalink

    Fino si to sklopio, jedno teče iz drugog. 🙂

  3. Mario
    18/03/2014 at 7:41 pm Permalink

    drveni lik pod prozorom se ljulja
    zgusnuta bol u vrelu kaplju ulja – bravo!

  4. stefi
    18/03/2014 at 8:39 pm Permalink

    Tužno je ovo tvoje strašilo Aljoša ,jer čekajući pticu iz zlatne žice nikada neće dočekati vjetar.Pročitala je nekoliko puta,posebna je i tjera na razmišljanje.Lijep pozdrav.

  5. songfordead
    18/03/2014 at 10:56 pm Permalink

    ova ti je dobra, jako, jako

    a zadnji stihovi posebni

    ”neka nebo topi i vjetar ruši
    tijelo na križu, a križ na duši.”

    ugodnu noć želim

  6. dinko1941
    19/03/2014 at 7:07 am Permalink

    Lijepa rima, znakovitim riječima s kojim opisuješ strašilo.
    skrivena od hladnih jesenjih kiša
    ona sanja na jastuku od pliša.
    Pozdrav 🙂

  7. Nedovršena
    19/03/2014 at 8:55 am Permalink

    protočno

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.