Spustila se noć, igraju se sjene

u glavi od slame svijetle zjene

drveni lik pod prozorom se ljulja

zgusnuta bol u vrelu kaplju ulja.

Preplašene misli visoko lete

kljucaju već rupičaste rolete

skrivena od hladnih jesenjih kiša

ona sanja na jastuku od pliša.

Strašilo na asfaltu čeka pticu

davno zapletenu u zlatnu žicu

neka nebo topi i vjetar ruši

tijelo na križu, a križ na duši.