Baš kako to i zaslužuje primivši među dlanove knjigu našu-moju

prelazila sam prstima po njoj ovlaš kako ne bih poremetila naglim pokretom sklad snova i osjećaja.

Svilenkasto meko ukoričena crno -bijela taman po mom zamišljenom .Nasumce sam razotkrivala stihove

nimalo iznenađena onim što nađoh. Pjesma do pjesme bremenita riječima osvajala me ponovo snagom emocija

U njoj nema loše pjesme ima dobre i manje dobre ali u svakoj je otkinut komadić duše i stoga snaga je nemjerljiva

i na kraju ovog mog izljeva nježnosti

nudim Vam znani stih koji bi trebao potvrditi sve gore rečeno

“Dobro je biti sam

kad imaš s kim ”

/iz pjesme”Ništa evo tonem”

Tomaš Lipanj/