Sve zavonja posli kiše
Sve me opet na te sića
Ćutin da te nima više
Dok ti nosin zeru cvića.
Kad se digne prva plima
More šumi tvoje ime
Ćutin da te više nima
Za sva lita, za sve zime.
Sada ladan vitar puše
Nima tvoga toplog krila
Ovoj duši duše tvoje
Ovom tilu tvoga tila.
Sada same krenu suze
Ka i more pune soli
Sve na svitu nebo uzme
Samo kišu vrati doli.
p.s. Anja, hvala za glazbu 🙂
Josip Ergovic
julija
Lav
Tonka
13/09/2021 at 7:01 am Permalink
Dirljivi stihovi moraju izazvati suzu. Premalo dana nam je nebo dalo s onima koje volimo.
13/09/2021 at 8:18 am Permalink
Lijepo i tužno, posebno mi se svidjela zaokružena misao u zadnjem stihu. Pozdrav šaljem!
13/09/2021 at 9:55 am Permalink
Aljosa , tako si lipo opisa tugu , ako se tuga moze lipo napisati !! LP
13/09/2021 at 1:14 pm Permalink
Hvala, ekipa, od srca 🙂