Tako suđeno

Ne ću te kleti što me ne želiš

jer ja ti nemam baš ništa dati,

ja samo želim da se veseliš

i da si sretan, to želim znati.

                   .

Ne ću ni suzu pustit nijednu

kad bih krenula bilo bi more,

neka napravi i brazdu b’jednu

na mome srcu nek’ stvori bore.

                            .

Što da ti pružim džepova praznih

i što bih ti ja to dati mogla

osim par r’ječi, tebi ispraznih,

da ja te volim, dal’ reć’ bih smogla?

                          .

kad’ bih vr’jedilo ja bih prosila

u stopu bih ti pratila sjenu,

tako bih nadom srce rosila,

imala te bar’ na tren u njemu.

                       .

Ja samo imam dušu od svile

i srce plaho kao u srne,

korake tihe kao u vile

i prežalosne oči mi crne.

                   .

Nije vrijedno ni sve bogatstvo

ako ga nemaš d’jeliti  s kime

bitno je samo ljubavno carstvo

zato ću čuvati tvoje ime.

                   .

Nisu vrijedne niti riječi

ako do srca ne mogu stići

ni suze koje ‘zalud će teći

ako ljubavi ne možeš prići.

                            .

Ne vr’jedi ništa što posjedujem:

t’jelo slomljeno, srce sluđeno

al’ što da radim, ja naslućujem

sudbina moja … tako suđeno.

Jedan komentar za "Tako suđeno"

  1. Mihaela
    Mihaela
    05/01/2022 at 7:56 am Permalink

    Duša od svile. Prekrasna metafora. Lijepa pjesma tečnoga ritma!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.