Večer je crvenozlatna
moje misli lete, kao brze ptice,
prema dalekim ravnicama
nad kojima gasne dan
dok se vjetar igra tvojom kosom
Tamo sam davno
pored stare šume sagradio kuću
i slušao slavuja kako pjeva
o ljubavi
Pričamo o tim danima,
kada smo bili nedužni kao djeca,
pretvarajući ih u legende
Ti me tješiš osmjehom
tvoje oči šapuću mi riječi
koje su dugo sazrijevale
u krošnjama u dušama
Pospani oblaci
prelijeću iznad nas
i miriše divlja ruža
Sve je lijepo i sve je grubo
u ovom svijetu koji dođe i prođe
i da ti nisi tu
bio bih izgubljen
kao mnogobrojni pripadnici moje generacije
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio
Marija
Suzana Marić
15/05/2012 at 4:31 pm Permalink
Nasumce ili znano poslušao si savjet I.Vrkljan koja kaže :Kad nemaš što želiš izmisli ,
imaš tješitelja i to osmijehom kud ćeš ljepše
15/05/2012 at 5:34 pm Permalink
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio
Prelijepi stihovi i o čarobnom popimanju ljubavi. Čuvaj ju Sumiko. Bez nje nas nema. Lijep pozdrav i 🙂
15/05/2012 at 6:36 pm Permalink
Predivna pjesma,kuća pored šume, pjev slavuja, miris divlje ruže, sve to u lijepom poetskom izrazu, pozdrav Sumiko !
15/05/2012 at 6:51 pm Permalink
U ovoj lepoti ne sme biti izmisljena, samo istinita 🙂
15/05/2012 at 10:14 pm Permalink
i da nisi postojala
ja bih te izmislio
Prelijepo nježno.
16/05/2012 at 10:57 am Permalink
Već je rečeno gore ono što zaslužuju ovi stihovi. Ja se samo priključujem i kažem DIVNO!
Pozdrav od S.