Ti me tješiš osmjehom

Večer je crvenozlatna

moje misli lete, kao brze ptice,

prema dalekim ravnicama

nad kojima gasne dan

dok se vjetar igra tvojom kosom

Tamo sam davno

pored stare šume sagradio kuću

i slušao slavuja kako pjeva

o ljubavi

Pričamo o tim danima,

kada smo bili nedužni kao djeca,

pretvarajući ih u legende

Ti me tješiš osmjehom

tvoje oči šapuću mi riječi

koje su dugo sazrijevale

u krošnjama u dušama

Pospani oblaci

prelijeću iznad nas

i miriše divlja ruža

Sve je lijepo i sve je grubo

u ovom svijetu koji dođe i prođe

i da ti nisi tu

bio bih izgubljen

kao mnogobrojni pripadnici moje generacije

Ti si moj trenutak i moja vječnost

morao sam da te pronađem

i da nisi postojala

ja bih te izmislio

6 komentara za "Ti me tješiš osmjehom"

  1. boba grljusic
    15/05/2012 at 4:31 pm Permalink

    Nasumce ili znano poslušao si savjet I.Vrkljan koja kaže :Kad nemaš što želiš izmisli ,
    imaš tješitelja i to osmijehom kud ćeš ljepše

  2. Marija
    15/05/2012 at 5:34 pm Permalink

    Ti si moj trenutak i moja vječnost
    morao sam da te pronađem
    i da nisi postojala
    ja bih te izmislio
    Prelijepi stihovi i o čarobnom popimanju ljubavi. Čuvaj ju Sumiko. Bez nje nas nema. Lijep pozdrav i 🙂

  3. Jim Corbet
    15/05/2012 at 6:36 pm Permalink

    Predivna pjesma,kuća pored šume, pjev slavuja, miris divlje ruže, sve to u lijepom poetskom izrazu, pozdrav Sumiko !

  4. dragica meyer
    15/05/2012 at 6:51 pm Permalink

    U ovoj lepoti ne sme biti izmisljena, samo istinita 🙂

  5. stefi
    15/05/2012 at 10:14 pm Permalink

    i da nisi postojala

    ja bih te izmislio
    Prelijepo nježno.

  6. svjetlost
    16/05/2012 at 10:57 am Permalink

    Već je rečeno gore ono što zaslužuju ovi stihovi. Ja se samo priključujem i kažem DIVNO!

    Pozdrav od S.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.