Tišina

 
Da sam ostala ono
o čemu uvijek sanjaš, a nikad ne dosanjaš
ili jedini izvor vode u pustinji, gdje se horizont
ne nazire
da sam ostala more čiji šum želiš čuti
prije nego ga ugledaš
ili jedini pejzaš na kojem odmaraš svoje lijepe oči
 
da sam ostala maestral koji toliko voliš
bez želje da nevera ikad postanem
bila bi jedino Sunce tvojeg života
koje svakog dana izlazi ustaljenim ritmom
vidio ga ili ne..
ono je tu,
baš kao što sam i ja
za tebe željela biti
 
 
lijepo je željeti,
ali kranje je vrijeme da prestanem pisati poeziju
jer za dobre stihove potrebni su i maestrali i nevere
potrebno je da se gori i izgara,
a ja sam odavno
samo tišina postala
 
 
Majino @ Maja M. Šiprak Brletić

8 komentara za "Tišina"

  1. Marija
    19/08/2012 at 8:00 pm Permalink

    ali kranje je vrijeme da prestanem pisati poeziju
    Možda naći drugo književno nadahnuće koje će podnositi i nevere i vulkane, koje će vraćati istom mjerom i buditi stihove kojih će tvoja duša uvijek biti puna. Pjesma je lijepa i njezina tišina puno govori 🙂

  2. stefi
    19/08/2012 at 8:29 pm Permalink

    a ja sam odavno
    samo tišina postala
    Teško je pisati kada ravnodušnost vlada ali zato mašta može svašta izmisliti nevere i maestrale i tople ruke koje grle.Lijep pozdrav.

  3. marissa
    20/08/2012 at 2:17 am Permalink

    “da sam ostala more čiji šum želiš čuti
    prije nego ga ugledaš”

    Često se sjetim stihova Desanke M. :” Ne, nemoj mi prići…”

    Čežnja je moćna, nedostižno intrigantno.
    Ali propustiti zbližavanje u ljubavi velik je propust.
    Počesto nakon svega, tišina…
    Pjevaj Majino, pjevaj o tišini!
    Srdačan pozdrav!

  4. Majino..
    20/08/2012 at 5:05 am Permalink

    hvala najljepša svima <3

  5. Jim Corbet
    20/08/2012 at 9:26 am Permalink

    Lijepo Majino, kraj poseban, pozdrav i 🙂

  6. ENEDIEL
    21/08/2012 at 2:11 pm Permalink

    njezno ceznutljivo lijepo.pozdrav

  7. blueperlaa
    23/08/2012 at 7:38 am Permalink

    Majo, kraj je poseban … no upravo on svjedoči kako nipošto nije vrijeme da se prestane pisati poezija. Tvoja u sebi sadrži sve potrebne elemente koji itekako privlače … od snažnih emocija do lijepih slika. Čuvaj svoj dar.

    Ugodan dan !

  8. dragica meyer
    26/08/2012 at 11:38 am Permalink

    Kad nastane praznina u dusi tesko je naci reci, ali i to je dar, njih opisati!!!
    Jako dobro. Pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.