TišinaPlavogBisera

Erotika u nama zna biti ogroman kamen koji nosimo u sebi sa čežnjom i strašću. Toplinom kojom nas sunce grije svaki dan. Jutrom kada nas bude ptice ne možemo spavati koliko nam grize nokte. Krv što tjera srce da kuca kao pravi mehanizam nošen vjetrovima što nas guraju na rub Svemira. U pustinju gdje je samo zlatni pijesak.
 
Erotika u nama nakon nesreće, tisuću psovki lomi sve što smo voljeli, za čim smo žudjeli. Planina se rasipa u golu stijenu. Tvrdi kamen puca, lomi se pod drhtajem našeg stanja. U kavezu smo što ga je naša ljubav sazdala od usana vrelih i eruptivnih radnji u kojem smo bili bolesni od ljubavi. Sve odlazi pod erupcijom zemlje. Utroba joj se otvara, tijelo njeno nas gazi, stabla padaju po putovima kojima smo trebali ići.
 
Želim izaći, pobjeći. Biti vitez njene duše. Ne treba mi ni štit ni mač. Gol sam. Rebra se vide. Bedra zapaljena od ljubavi. Muškost mi klati kao bezvremenski odraz vremena. Ostat ću nag ali pobijediti samog sebe, svoj strah, molitvu. Oprostiti svima koji su me prezirali, još to uvijek rade. Vidim, naslada im curi iz usta, kese se kao bjesni vukovi što me žele raščetvoriti.
 
sve ću pobijediti
noć je saveznik
ta crna tama što me oblači
 
na vrhu sam svoje prežaljene smrti
pjesma je otpjevana
a ja još uvijek živ
 
(KAO I ONOGA DANA KADA SAM JU PRVI PUT POLJUBIO,
KAO I ONOGA DANA KADA JE DEMON MISLIO DA JE SNAŽNIJI OD MENE
NISAM POBJEGAO,
TU SAM, NA GROBU SVOJE UMRTVLJENE MJEŠAVINE MOZGA I TIJELA
SRETAN SAM, ŽIV SAM
ZGODAN, DOBAR, MIO)
22.04 2012

6 komentara za "TišinaPlavogBisera"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.