izniknu kao mlada biljka kišnim kapima dotaknuta
na stazama posutim vlatima nježnih trava
rađaju se kao pupoljci najljepših ruža
zeleni i bijeli u boji zlatnog voća
ispisani u snovima i tuzi
zagrljaju, usnama
zagonetkama i labirintima
možda zauvijek izgubljeni
i zarobljeni žudnjom za životom
urezani u klisure sjevernih vjetrova
nitima prošlosti i putovima budućnosti
sakriveni kao blago u škrinjicama
u nezavršenim ljubavnim pismima
i fatamorgani žednih usana
žive u mladosti i vječnoj snazi muškarca
ljepoti, nježnosti i savršenosti žene
korijenju života
srcu djeteta
vodama, brzacima, rijekama
i ogledalu na dnu jezera
sretnu se u bujnom lišću jeseni
u bojama i bezbojni
mozaiku snova
dodirima tijela sljubljenih u strasti
riječima, stihovima
mjesecu i zvijezdama
dodirnu se pokretima ruku, iskricama u srcu
suzama i suncu
pticama, krošnjama
rubinima, smaragdima i biserima
draguljima, školjkama u dubinama mora
zauvijek ostaju na nebeskom svodu
početku vremena
kao pečat na srcu
boli ružinog trna
a ja ih gledam da oprostim sebi
i da ih pretvorim u sekunde čekanja
22/11/2012 at 11:04 pm Permalink
zauvijek ostaju na nebeskom svodu
početku vremena
kao pečat na srcu
boli ružinog trna
a ja ih gledam da oprostim sebi
i da ih pretvorim u sekunde čekanja
pozdrav
22/11/2012 at 11:15 pm Permalink
Uvijek nešto čekamo, čekamo…
Pozdrav,
S.
23/11/2012 at 8:31 am Permalink
Fino unosiš privlačne motive u pjesmu.One koje nekad zaboravimo gledati 🙂
23/11/2012 at 11:30 am Permalink
Jako lijepo.
I da baš je tako.
LP
23/11/2012 at 2:14 pm Permalink
Krasotica od pjesme 🙂
23/11/2012 at 3:58 pm Permalink
lijepi pozdrav…che che za komentare hvala