Ovog trećeg lipnja nešto se gasi

Kao stara dogorjela cigara,

A trebali smo ljeto da nam spasi

Sva ona daleka dječjih igara.

 

Gotovo je! – sad glava srcu klima

Što se umorno od sjete liječi,

U krugu dima još te malo ima

Nedovoljno ni za dvije riječi.

 

Ponor je sve što zvali smo mostom

I ne postojimo više ti i ja,

Tišina te zove strancem i gostom

Lipanjsko sunce tako kristalno sja.

 

Kad se slegne i ta prašina ljeta

Možda te potražim u kišnoj suzi

Pa se osmjehnem s kraja svijeta

Kao odbjegli brošić goloj bluzi.