U ime sjećanja
tvoje i moje mladosti
ja ću te sanjati
dok snove zapečaćene
vrijeme ne istroši
a zaborav neumitan
um ne opustoši.

Mitnicu za sreću
slikama radosti ću sagraditi
da tvoj zapamćen lik
od mene ne može uzmaći
i kad se kristalima
život stane mraziti.
Ne znam hoćeš li i ti
u ime sjećanja
slike mladosti dozivati
i samnom zajedno
u njima prebivati,
ili je to za tebe već davno
zaboravljeno poglavlje
tek prosjećna romana
sa usamljenim likovima,
dok ja još prebirem
spomenar naših svitanja.