U NARUČJU

Još uvijek stanujem u proljećima i jesenima,

po godinama u krošnjama i granama,

u jazbinama u crnoj zemlji,

još uvijek stanujem u cvijeću vrh sjena na travi.

Još uvijek letim u jatima pomamne želje

i spavam u smočnicama i ambarima,

još uvijek srčem med iz košnica,

i napijam se mlijeka s krova neba.

 

Sakrio sam dušu u jarke pored puta,

u rupe, u kripte i katakombe,

uronio sam srce u ledene grobnice,

ropotarnice, šupe.

Svuda sam se sakrio ovako sitan i malen,

u ormare, u kovčege i komode.

sakrila su me stakla i busenje

od oštrog jezika, od vampira,

od krhotina stakla,

još uvijek sam dijete, iako su vremena odmakla.

 

Još me uvijek zadivljuju zvijezde

i svi neba armagani,

još uvijek oplakujem proljeće

i jecam u jesen,

još se uvijek munjine bojim

i snomorica i mora. Još uvijek me nebeska sisa hrani,

još uvijek me timare vile

i neću nikada dati

da odrastem,

da me od vimena neba otrgnu.

4 komentara za "U NARUČJU"

  1. igor
    09/04/2017 at 2:13 pm Permalink

    Sakrio sam dusu u jarke pokraj puta-jako i lijepo,odlicna svida mi se

  2. Mihaela
    Mihaela
    09/04/2017 at 8:01 pm Permalink

    Još me uvijek zadivljuju zvijezde
    Živa duša pjesnikova. Svidjelo mi se to skrivanje na sva moguća mjesta, baš onako kako bi se dijete pred mrakom skrivalo:)

  3. boba grljusic
    boba grljusic
    10/04/2017 at 8:05 am Permalink

    Pjesnička duša i jest u naručju svijeta .
    pozdrav

  4. sibila
    10/04/2017 at 9:39 am Permalink

    Mora da je prelijep osjećaj kad vile timare…meni su jednom kosu češljale.
    🙂
    Prava dječja igra skrivača. Uzbudljiva pjesma!
    Pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.