Dogorjela voštanica obasjava izborano ti lice
Crtovlje tvoje duše, a ti si se zamislio, pjesniče.

-Što pisati? Što na bijeli papir staviti?
Radost, tugu ili pak gorku sudbinu,pjesniče?

Vrijeme ti poput vode niz dlan klizi
A pjesma ni zametak nema, moj pjesniče!

Odupri se! Oslobodi se okova potištenosti!
Dopusti pjesmi da te obgrli, moj pjesniče!

Predaj joj se, daj joj svoje misli, svoje snove,
Neka poteku stihovi tvoji znani , o, pjesniče!

Govori, a  ja ću ti riječi zapisati,
Samo neka se pjesma rodi, moj pjesniče !