Uvijek kao uvijek

dugo traje
/ čini se više ne mogu/
tragove svoje pratim
i pretječem

vučem za sobom dok
riječi u rečenice   slažem
ostavljam ih  pa  se vraćam
ponavljam  da  ne zaboravim
uvijek  traje
htjela bih nikad više

iz straha misao
kao rukave košulje
u čvor vežem
i još pritežem
ne pomaže
kao da sama sebe
za grlo stežem