Vidim samo tebe, Maestro (Posvećeno Fridi Khalo)

Brišem

godine rođenja u Plavoj kući

jer biram

da sam rođena sa srcem revolucionara.

Obilježena,

žurno

grabim život

naslanjajući ruke

na tvoje

jedinstvene i posebne

dok volim te u bunilu

i ludilu požude,

dok želim tvoje poljupce

a ti tražiš tuđe usne

opet i opet

pa kradeš dodire

tuđeg  i zdravog

a ne mojeg tijela,

sa greškom.

Zbog tebe,

u meni, Frida i Frida

obje sa  svojom

ogrlicom od trnja

noseći

tvoj lik umetnut u misli,

dok trpim svoj križ

samoće kreveta

sa tobom

a bez tebe,

dok svoju neplodnu utrobu

punim bojama nesreće,

dok gledaju me i bole

iz ogledala mojih slika

nemilosrdno,

sva moja lica.

Bol caruje mi tijelom,

shvatih da uzaludno ljubim

tijela nje i njega, svih njih

a vidim samo tebe,

Maestro.

8 komentara za "Vidim samo tebe, Maestro (Posvećeno Fridi Khalo)"

  1. Marija
    Marija
    07/11/2019 at 11:14 am Permalink

    Jučer sam pogledala odličan film o Fridi. A pjesma? Dirnula me. Kao da si na trenutak uronila u njenu dušu.

  2. Mihaela
    Mihaela
    07/11/2019 at 11:44 am Permalink

    Bila je snažna žena. Pjesma je ušla u njezinu srž.Izvrsno!

  3. Krebs
    07/11/2019 at 12:46 pm Permalink

    Priklanjam se komentarima !! LP

  4. koko
    07/11/2019 at 2:58 pm Permalink

    Hvala na komentarima Marija, Mihaela, Krebs. Drago mi je da vam se pjesma sviđa. Prije nekoliko godina slučajno sam naišla na film o Fridi Khalo sa Salmom Hayek u gl. ulozi. Toliko me se dojmio da je te večeri/jutra nastala pjesma . Nekako, taj njen karakter, ta snaga, njena srčanost, kreativnost , jednostavno sve to me oduševilo. Unatoč hendikepu, unatoč bolesti, unatoč ljubavi koja joj nije uzvraćena, ona ne posustaje, ona se ne predaje. Energična, puna života. Svoja. Tvrdoglava, strastvena. Zaista prava Žena.

  5. katarinab
    katarinab
    08/11/2019 at 8:58 pm Permalink

    Koko, pjesma je odlična, baš me je dirnula sa svojom dubinom lirike.
    Gledala sam večer prije film u kojemu je Salma odlično odigrala njen lik i to je film koji se ne zaboravlja, dubok, upečatljiv.
    Lp!

  6. gabi
    09/11/2019 at 9:51 am Permalink

    Ponekad mi se čini da nije bilo takvih tragedija, čovječanstvo bi bilo uskraćeno za mnoga velika imena. Ili je to samo onaj vječni ljudski prkos koji nas tjera da nadilazimo sami sebe u tom izazovu koji se zove život?
    Odlični stihovi! Pozdra Koko!

  7. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/11/2019 at 12:44 pm Permalink

    Izvrsnim stihovima si opisala jednu doista snažnu ženu koja je ostavila trag iza sebe. Ugodan dan ti želim ,Koko 🙂

  8. koko
    09/11/2019 at 6:51 pm Permalink

    Katarina, Gabi, Suzana, hvala vam na pažnji i komentaru.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.