Brišem

godine rođenja u Plavoj kući

jer biram

da sam rođena sa srcem revolucionara.

Obilježena,

žurno

grabim život

naslanjajući ruke

na tvoje

jedinstvene i posebne

dok volim te u bunilu

i ludilu požude,

dok želim tvoje poljupce

a ti tražiš tuđe usne

opet i opet

pa kradeš dodire

tuđeg  i zdravog

a ne mojeg tijela,

sa greškom.

Zbog tebe,

u meni, Frida i Frida

obje sa  svojom

ogrlicom od trnja

noseći

tvoj lik umetnut u misli,

dok trpim svoj križ

samoće kreveta

sa tobom

a bez tebe,

dok svoju neplodnu utrobu

punim bojama nesreće,

dok gledaju me i bole

iz ogledala mojih slika

nemilosrdno,

sva moja lica.

Bol caruje mi tijelom,

shvatih da uzaludno ljubim

tijela nje i njega, svih njih

a vidim samo tebe,

Maestro.