Rastjerajte te sive oblake
Što su proljeće sa slikarskog platna obrisali!
Rastjerajte tu maglu
Što se nad trešnjinim cvijetom nadvila
Lomeći joj nježne lati!
Rastjerajte ovaj strah, tjeskobu
Što se poput dima cigarete u nosnice uvlači
I ružne snove što nesanicu donose.
Neka opet zasja Sunce!
Neka slikar nebeski svoju sliku završi!
Neka trešnja svoj veo rasprostre
Poput vile planinkinje.
Neka se noć razvedri
Jer želim zaspati sa zvijezdama u očima .