Zimsko cvijeće

Nabrekla tišina
niz lice mi gazi
lomi zrake sunca
grlo mukom para
na perone tuge
spustila se zima
u okviru okna
pustoš

samo duša želi
da te ondje ima

predajem se sjeni
ne postojim
gasnem

a pitam se samo

jesam li još živa
kad poveni cvijeće
što u meni sniva

11 komentara za "Zimsko cvijeće"

  1. mirko1
    07/12/2017 at 6:15 pm Permalink

    Nikad se duša naša uravnotežiti u cikličnom ponavljanju, ili nestajanju. Količina brige koja otud stiže nije ni do koljena radosti (tako nazivam emotivno stanje kad pročitam dobru pjesmu…) koja me ponese nakon doživljaja nad sjajnom, sažetom, jasnom, jezgrovitom pjesmom koju si nam darovala. Hvala ti na tome, Nevenka. E da, trebam te i najsrdačnije pozdraviti nakon tako dugog izbivanja… i reći: DOBRO NAM SE VRATILA!!!
    Srdačan pozdrav:) 🙂 🙂

  2. Krebs
    07/12/2017 at 6:48 pm Permalink

    ” Nabrekla tisina
    niz lice mi gazi..”
    Oprosti me neuku, Nevenka, ali mozes li mi objasniti sta si zelila reci ovim stihom, molim te!?

  3. Marija
    07/12/2017 at 7:33 pm Permalink

    Tužno je to zimsko cvijeće, ali puno poetske ljepote:)

  4. Murtulica
    07/12/2017 at 9:48 pm Permalink

    Tužna i prekrasna pjesma!
    Lijep pozdrav, Nevenka:)

    P.S.
    Baš sam razmišljala kako te dugo nema, kad eto tebe s prekrasnom pjesmom!

  5. Mihaela
    08/12/2017 at 7:19 am Permalink

    jesam li još živa
    kad poveni cvijeće
    što u meni sniva

    Jesi li namjerno uporabila izraz poveni? Posebno mi se dopalo ovo pitanje? 🙂

  6. nevenka
    08/12/2017 at 8:33 am Permalink

    Pozdrav i tebi Mirko, nisam nikud otišla, samo mi je dan prekratak pa ne stignem svuda 🙂 🙂 🙂 , hvala na komentaru

  7. nevenka
    08/12/2017 at 8:38 am Permalink

    Krebs, draga, volim doživjeti tuđe pjesme onako kako mene dotaknu a ne pitam se što je pisac želio reći…..tako i kod mene ta tišina…različita od situacije do situacije, ponekad prijateljica, ponekad malj a onda opet bijeli oblak u prostorima snova, eto

  8. nevenka
    08/12/2017 at 8:45 am Permalink

    Mihaela, pjesma je napisana prije desetak godina i nešto mi je stalno falilo u namjeri da izrazim ono što želim…ovaj dio sam izmijenila prije par dana…naime, došavši kod moje majke koja je upravo vadila rezano cvijeće iz vaze i rekla “kad uprije poveni ovo cviće a u vazi je tek nekoliko dana”…i to je bio taj klik i poveznica na ovu pjesmu…
    veliki pozdrav

  9. Marko Grubesic
    08/12/2017 at 9:19 am Permalink

    Poetični i skladno konstruirani stihovi. Kraj je baš jak.
    Lijep pozdrav!

  10. Lela
    08/12/2017 at 7:25 pm Permalink

    Tužno i tako životno.
    Lijep pozdrav, Nevenka 🙂

  11. Suzana Marić
    08/12/2017 at 7:33 pm Permalink

    jesam li još živa
    kad poveni cvijeće
    što u meni sniva

    Izvrsna pjesma ,Nevenka.Ovi su me se stihovi posebno dojmili . Topli pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.