Ne mogu pokloni zamijeniti ljubav

 

Blagdansko raspoloženje širilo se gradom. Izlozi su bili okićeni,ljudi su mahom kupovali poklone i potrepštine. Posvuda je vladala neka radosna užurbanost. U jednom stanu ,na drugom katu ,jedne su malene plave oči bile zadubljene u gradsku ulicu. Tražile su poznati lik. Iščekivanje je bilo dugo. Otac je dolazio kući . Dječak ga nije vidio mjesecima. Napokon je dobio slobodne dane da bude sa obitelji za vrijeme Božića. Dječje oči su odjednom zasjale. Skočio je i u papučama sjurio niz stepenice u susret ocu. „Tata,došao si !“ –uzbuđenju nije bilo kraja . Otac je kroz suze zagrlio svog mališana i krenuo uz stepenice. Još jedno djetešce ga je čekalo na vratima. Djevojčica rumenih obraza i plavih očiju skrivala se je u majčinom naručju . „Mija ,dođi k tati !“ –pružio je otac ruke prema djevojčici ,no ova ga je gurala od sebe . Dijete se je bojalo. Premalena,zaboravila je oca. Krupna suza kliznula je niz očev obraz grleći majku . „Draga,kako je ?“ –raskomotivši se, pitao je otac majku. U krilu su mu sjedila djeca. Sin ga je obgrlio oko vrata, dok je malena još uvijek bila nepovjerljiva. Majka je završila sa pripremama,pa su svi četvero krenuli u grad. Otac im je želio kupiti poklone,želio je bar na neki način nadoknaditi to što nije s njima.
„Sine, što želiš da ti tata kupi?“-zapitao je otac .
Dječak ga je pogledao sa tugom u očima. Sagnuvši glavu ,tiho je progovorio „Tata, koliko te novaca plača onaj gospodin kod kojeg radiš ? Koliko novaca ti koštaš ? Reci mi ! Želim sakupiti taj novac i kupiti tebe, da zauvijek budeš s nama,da mama po noći ne plaće,da mi djeca ne govore da se nećeš vratiti ! Ja ne želim igračke ,ja želim tebe ! Tata,kupi mi samo kasicu ! „

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
 cafe.hr

 

 

8 komentara za "Ne mogu pokloni zamijeniti ljubav"

  1. Krebs
    07/12/2017 at 7:04 pm Permalink

    Opet si me odusevila i osvjezila svojom porukom ! Hvala ti, Suze!! LP

  2. julija
    07/12/2017 at 7:13 pm Permalink

    Lijepa, dirljiva priča. Djeca bi uvijek morala imati svoje roditelje.:)

  3. Murtulica
    07/12/2017 at 8:49 pm Permalink

    Vrijeme i ljubav, najveći su pokloni, koje djeca nikad ne zaboravljaju!
    VP, Suzana:)

  4. Marko Grubesic
    08/12/2017 at 9:07 am Permalink

    Postoje materijalna bogatstva i ona druga ne baš lako mjerljiva a svakom dostupna. Jedino prava i zdrava mješavina čini čovjeka sretnim. Probao, osjetio, iskusio; vjerujte mi na riječ.
    Toplo i dirljivo napisano Suzi.
    Lijep pozdrav!

  5. Suzana Marić
    08/12/2017 at 7:39 pm Permalink

    Spome,hvala ti ! LP 🙂

  6. Suzana Marić
    08/12/2017 at 7:44 pm Permalink

    Slažem se ,Marija. Ovo dvoje dječice je osjetilo sve ono što niti jedno dijete ne bi trebalo osjetiti , Andrejev strah se obistinio ,tata se nije vratio kući . Hvala ti na pažnji .Mirnu i ugodnu večer ti želim 🙂

  7. Suzana Marić
    08/12/2017 at 7:45 pm Permalink

    Istina je ,Murtulice. LP 🙂

  8. Suzana Marić
    08/12/2017 at 7:46 pm Permalink

    Hvala na pažnji i komentaru ,Marko. Veliki pozdav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.