Blagdansko raspoloženje širilo se gradom. Izlozi su bili okićeni,ljudi su mahom kupovali poklone i potrepštine. Posvuda je vladala neka radosna užurbanost. U jednom stanu ,na drugom katu ,jedne su malene plave oči bile zadubljene u gradsku ulicu. Tražile su poznati lik. Iščekivanje je bilo dugo. Otac je dolazio kući . Dječak ga nije vidio mjesecima. Napokon je dobio slobodne dane da bude sa obitelji za vrijeme Božića. Dječje oči su odjednom zasjale. Skočio je i u papučama sjurio niz stepenice u susret ocu. „Tata,došao si !“ –uzbuđenju nije bilo kraja . Otac je kroz suze zagrlio svog mališana i krenuo uz stepenice. Još jedno djetešce ga je čekalo na vratima. Djevojčica rumenih obraza i plavih očiju skrivala se je u majčinom naručju . „Mija ,dođi k tati !“ –pružio je otac ruke prema djevojčici ,no ova ga je gurala od sebe . Dijete se je bojalo. Premalena,zaboravila je oca. Krupna suza kliznula je niz očev obraz grleći majku . „Draga,kako je ?“ –raskomotivši se, pitao je otac majku. U krilu su mu sjedila djeca. Sin ga je obgrlio oko vrata, dok je malena još uvijek bila nepovjerljiva. Majka je završila sa pripremama,pa su svi četvero krenuli u grad. Otac im je želio kupiti poklone,želio je bar na neki način nadoknaditi to što nije s njima.
„Sine, što želiš da ti tata kupi?“-zapitao je otac .
Dječak ga je pogledao sa tugom u očima. Sagnuvši glavu ,tiho je progovorio „Tata, koliko te novaca plača onaj gospodin kod kojeg radiš ? Koliko novaca ti koštaš ? Reci mi ! Želim sakupiti taj novac i kupiti tebe, da zauvijek budeš s nama,da mama po noći ne plaće,da mi djeca ne govore da se nećeš vratiti ! Ja ne želim igračke ,ja želim tebe ! Tata,kupi mi samo kasicu ! „