Život istrošen
kao hlače svakodnevno nošene
tisućama rupa poderane
zakrpama svakodnevice zakrpane.
Nekada bile su nove,
crta po sredini eleganciju im davala
i crna boja je svježinom odisala.
Danas crte nema,
izgužvane su i pohabane postale
sa tisuću nabora od stalnog nošenja,
boja crna stalnim pranjem
isprana bez tragova,
nositi i krpiti još ih treba
jer za nove siromaštvo nema.
I život ovaj na leđa natovaren
kao samar na pogrbljena konja
i dalje treba strpljivo nositi,
jer nekada je i on bio nov
i sa urednom crtom samo tvoj
blještio je svim bojama duge
dok ih godine nisu istrošile
pa ostalo samo sivilo sumraka.
I u sumrak ponekad treba naočale staviti
u kaleidoskop dobro pogledati
ponovo ćeš dugu zamijetiti
i shvatiti da samo jedan život imaš
ničim ga ne možeš kupiti
samo ga možeš svakodnevicom krpiti.
Tonka
katarinab
07/11/2012 at 10:00 pm Permalink
Izvrsna ti je ova alegorija. Pomalo tužna, pomalo šaljiva, baš kao i sam život.
Ne daj se Štefi, ne daj se godinama…. Lijep pozdrav i ugodna ti noć 🙂
07/11/2012 at 11:10 pm Permalink
I u sumrak ponekad treba naočale staviti
u kaleidoskop dobro pogledati
ponovo ćeš dugu zamijetiti
i shvatiti da samo jedan život imaš
ničim ga ne možeš kupiti
samo ga možeš svakodnevicom krpiti.
pozdrav
07/11/2012 at 11:59 pm Permalink
odlična,godine stižu…eh eh Stefi
pozdrav
08/11/2012 at 6:02 am Permalink
Odlična Stefi,
srdačan pozdrav!
08/11/2012 at 6:03 am Permalink
zivot kao samar. skupi se puno toga kroz godine. al cpvjek nema izbora niti izbor zeli. covjek prigrli svoj teret svoje godine, sjecanja i mane. nosi ih kao ordene.
lijepa, inspirativna pjesma 🙂
08/11/2012 at 10:37 am Permalink
super ,šteta da ne možemo kupiti nove,moramo ove što imamo čuvati što najbolje znamo i umijemo,jer život je samo jedan.pozdrav
08/11/2012 at 10:23 pm Permalink
Hvala vam svima od srca.Veliki osmjeh i pozdrav.