Znano me sustiže

 

To puca kora  naranče

pod mojim usnama

pršti sok kao slap

duboko udišem mirise želje

ondašnje

sad drhtim  usred davne zime

ispod ulične svjetiljke

trenutak otkrivenja se preplašio

osupnut zastao

sjeti mjesto nije tu

zagrli me

zadrži  daleko od davnog

5 komentara za "Znano me sustiže"

  1. mirko1
    02/07/2018 at 8:27 am Permalink

    U trenutku “obasja nas” lice prolaznosti. Malo će tko, ili nitko tako snažnim, uspješnim, zlatnim stihom to izreći.
    Moje dvostruke ČESTITKE, Bobo !!!

  2. julija
    julija
    02/07/2018 at 8:54 am Permalink

    Ima ženske nježnosti i osjećaja ranjivosti u pjesmi. Lijepo je moći povremeno zaroniti lice u nečija zaštitnička ramena. I ostati svoja.:)

  3. AnjaL
    02/07/2018 at 11:50 am Permalink

    Mirisi… snažni okidači podsvjesnoga koji dozovu prošlost u sadašnjost…i ono nepozvano se prikaže kao da je pozvano i dođe…
    Sviđa mi se cijela pjesma. Lijep pozdrav!

    “trenutak otkrivenja se preplašio
    osupnut zastao
    sjeti mjesto nije tu
    zagrli me
    zadrži daleko od davnog”

  4. roverroverled
    roverroverled
    02/07/2018 at 12:24 pm Permalink

    Izvanredno. Stvarno pjesma koja ostaje i koja će se još dugo čitati.

    To puca kora naranče
    pod mojim usnama

    Ovaj početak me oborio s nogu.

  5. branka
    02/07/2018 at 8:49 pm Permalink

    Sve tvoje stihove u zlatu treba izvesti, a neke u nebo upisati. Daleko od prolaznog.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.