U tišini svojoj, zovem te pjesmom.
U noćima vedrim, za punog Mjeseca, zovem te pjesmom.

Zastani, poslušaj riječi
Refleksiju duše, jer zovem te pjesmom.

Mnogo puta prođeš ne osvrćući se
Na moje riječi dok ja, zovem te pjesmom.

Plačem, kajem se, pišem
I u snu te zovem pjesmom.

U krilu mi požutjele stranice iskidane duše.
Drhtećim glasom, zovem te pjesmom.

Uđi u odaje nutrine moje
Smjesti se u najtoplijem kutku, zovem te pjesmom.

Oči moje traže te među stranicama
Molim te, pročitaj me, jer opet te zovem pjesmom.