Zrno maka i još sitniji
govoriš da u zagrljaju mom postaješ
od sreće, od ljepote.
U pore se moje tako uvlačiš,
a ja opčinjena riječima
i vrckavim sjajem u oku badema
prihvaćam tu igru riječi i osjećaja
jer, sreća se razlijeva i kao vrutak
žubori, žubori.
Mi, dva zrna maka sićušna,
postajemo kao svemir
neizmjerno veliki uronjeni
u beskrajne dubine
Ljubavi.

17.12.2012.