Noćas je mjesec dobio krila

Noćas je mjesec dobio krila

pa leti iznad tvog sokaka

a ja sam vojnik na mrtvoj straži

koji čeka dobru vilu 

da ga izbavi iz mraka

i pita se

pomisliš li na mene

u jesenje veče

sjetiš li me se

kad behar zamiriše

 

Noćas je laka meta

ovo srce, što je nekad, vatre palilo

a sad kuca, samo,  po navici

ispod duge kiše

zaglavljeno u slijepoj ulici

i pita se

pomisliš li na mene

u jesenje veče

sjetiš li me se

kad behar zamiriše

 

Noćas lutam

usamljenim putevima,

kroz mrak i hladnoću

kao usamljeni vuk

koji živi od sjećanja

i pitam se

pomisliš li na mene

u jesenje veče

sjetiš li me se

kad behar zamiriše

8 komentara za "Noćas je mjesec dobio krila"

  1. Tonka
    17/12/2012 at 1:25 pm Permalink

    Sjajna balada, baš kako treba tužna ali sa mjerom, pozdrav 🙂

  2. Ekenzy
    17/12/2012 at 1:49 pm Permalink

    Lijepo opjevana čežnja
    Noćas je laka meta

    ovo srce, što je nekad, vatre palilo

    a sad kuca, samo, po navici
    pozdrav 😀

  3. Marija
    17/12/2012 at 4:16 pm Permalink

    Još jedna tvoja romantična pjesma finog osjećaja, živih, dinamičnih slika. 🙂

  4. mirko1
    17/12/2012 at 7:47 pm Permalink

    Kao što reče Tonka – pjesma tužna sa mjerom. Umijećem se to postiže, snagom emocije! Svaka čast, Sumiko!

  5. Marko Grubesic
    17/12/2012 at 9:09 pm Permalink

    Tako sjetno, budi uspomene.
    Lijep pozdrav!

  6. Jim Corbet
    17/12/2012 at 9:14 pm Permalink

    Predivno, pozdrav Sumiko !

  7. ENEDIEL
    17/12/2012 at 9:56 pm Permalink

    puno sjete.pozdrav

  8. songfordead
    18/12/2012 at 10:45 pm Permalink

    Noćas je laka meta

    ovo srce, što je nekad, vatre palilo

    noć. sfd

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.