Noćas je mjesec dobio krila

pa leti iznad tvog sokaka

a ja sam vojnik na mrtvoj straži

koji čeka dobru vilu 

da ga izbavi iz mraka

i pita se

pomisliš li na mene

u jesenje veče

sjetiš li me se

kad behar zamiriše

 

Noćas je laka meta

ovo srce, što je nekad, vatre palilo

a sad kuca, samo,  po navici

ispod duge kiše

zaglavljeno u slijepoj ulici

i pita se

pomisliš li na mene

u jesenje veče

sjetiš li me se

kad behar zamiriše

 

Noćas lutam

usamljenim putevima,

kroz mrak i hladnoću

kao usamljeni vuk

koji živi od sjećanja

i pitam se

pomisliš li na mene

u jesenje veče

sjetiš li me se

kad behar zamiriše