Zrno vječnosti

Noćas,
kad kazaljke se poklope,
dođi u moje misli
da sanjamo zajedno
san
pun želja nedorečen
Pogledaj se u ogledalo
namjesti šminku
popravi nabor na haljini
k’o nekad u osam
pred matursko veče
Pronađi u ovom trenutku
zrno vječnosti
i oprosti
što moram da odem
niz neke daleke ceste
bez nemira i straha
Ti možda i ne znaš za njih
Kao što ne znaš
da sve biva lijepo
na početku
a da na kraju
uvijek samo sebe imamo
Naša srca postaće mudrija
moje slabe ruke
nedjeljom popodne
poslije dobrog ručka
listaće nedopisani
dnevnik jedne mladosti
Zaboraviću
malu škrinju s bezimenom pričom
davno zakopanu u tajnom vrtu
među pogledima što postaju zli
ubojiti i opasni
I skriveni prolaz
koji vodi na ona mjesta
gdje smo se udvarali
voljeli i svađali
Mnogo toga ću još zaboraviti
polako tonući u tišinu
iznad koje lebdi
pogled tvojih beskrajnih očiju

7 komentara za "Zrno vječnosti"

  1. Mihaela
    14/06/2022 at 2:19 pm Permalink

    Tužno je, ali i beskrajno lijepo nositi u sebi to zrno vječnosti! 🙂

  2. katarinab
    15/06/2022 at 4:22 am Permalink

    Prelijepa ljubavna, dirne dušu.
    Lp! 🙂

  3. Marija
    15/06/2022 at 5:44 am Permalink

    Posebni stihovi. Kakve sve svjetove čovjek čuva u seb!

  4. boba grljusic
    15/06/2022 at 6:54 am Permalink

    prekrasna nevina pjesma o ljubavi uvijek razgali srce.
    pozdrav

  5. AnjaL
    15/06/2022 at 1:42 pm Permalink

    Neki se trenuci nikad ne zaboravljaju… s nama su do kraja čak i kad mislimo da ćemo ih zaboraviti. Drugi , pak, ostaju za vječnost zabilježeni na papiru poput ovih lijepih stihova.

  6. Durdica1955
    15/06/2022 at 5:54 pm Permalink

    Jako lijepa pjesma, dira dušu:-želje nedorečene; ne dopisani dnevnik; bezimena priča; tajni vrt ; skriveni prolaz, i samo ostaje zrno vječnosti.
    Lijep vam pozdrav.

  7. Suzana Marić
    15/06/2022 at 8:19 pm Permalink

    “da sve biva lijepo
    na početku
    a da na kraju
    uvijek samo sebe imamo”

    Posebni stihovi! Pozdrav, Sumiko !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.