Na pečeni kesten mirisala je ulica

vjetar je svirao melodiju u molu

promrzli prolaznik dozivao je

ime ljubavi koja je ostala

daleko u nekoj ravnici

u društvu nepoznatih lica

prve pahulje započinjale su svoj ples

sve se činilo tako jednostavno

a stigao je rat

i sve je ostalo zabilježeno u meni.

Volio sam da putujem noću

zaostalim vozovima

da po zamrznutim prozorima

ispisujem stihove, tvoje ime

godinu rođenja

a nisam znao ni da postojiš

da u tvojim očima

boje juga sanjaju zvijezde

kad na prstima prolaziš kroz noć

dok spava grad.

U brdima su me čekale magle

smrznuto lišće i neobrane jabuke

drugovanje sa tišinom

koja je kao kroz ključaonicu

ulazila u moju samoću

jer tada te nisam osjećao u blizini

i srce mi je obuzimala tuga

od brojanja pustih daljina.

Nisam pamtio dane

tek poneku noć

koju sam pretvarao u osmijeh

i zamišljao kako se smijemo zajedno

na klupi ispred kina „Manaki“

 

Pročitaj cijelu poeziju

Vijori se
vjetrenjača.
.

Nečija se
duša oprašta.
.

Samo njezina
čvrsto stoji.
.

Ne da se
olujama!
.

Hrabro ide
naprijed…

Uzda se u
veličinu s
nebesa.
.

I zna…

Da ju nitko
ne može
oskvrnuti..

 

Ugroziti
njenu
čaroliju.
.

Vile,
odista
postoje.
.

Jedna sam
od njih…

Pročitaj cijelu poeziju

Labruska to voli tvrđe, što za mene predstavlja dodatni problem. Osteomuskularna građa aminodskog tijela i bez toga je suviše gruba za krhka, spužvasta tkiva prosječne Floranke. Ipak, ne rogoborim. S izdancima poput Labruske ne rogoborite. Jednostavno, kontrolirate se. Premda … to je lakše reći negoli učiniti. Naročito s izdancima poput Labruske.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

 

Vreme kada uslede nežni nastupi strasti,

objašnjeni potanko nalik su pripovesti,

tri leta kako raste divlja poput laneta,

na Suncu i na vodi prelep cvet ovog sveta.

                         .

Noći tople kad se koliba njena pohodi,

Mesec blagi zracima svojim verno me vodi,

ka dalekoj dolini tamo kud nema staza,

gde mila Lusi čeka devičanskog obraza.

                       .

Duž doline na konju praćem slatkim snovima,

ponad tamnog voćnjaka vetar na bregovima,

tad Mesec k’o zli znamen iza krova nestade,

                               .

konj iznenada stade i nestaše sve nade.

Ostaje sećanje kad neminovna smrt dođe –

više je neće biti, život njen brzo prođe.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

BROD U OLUJI

Pročitaj cijelu poeziju