Bljeskovi…

Kao krugovi
pred očima.

Opet tuče
insomnija.

Razmišljanja,
premišljanja,
opterećenja.

Ekvivalent
mučilišta.

U čistilišnim
razdobljima…

Nema –
odmora.

Pročitaj cijelu poeziju

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Iskra sunca je zasjala na tvom licu

Onog trena kad si ga ugledala

Iz oka dugine boje nebo su obasjale

Crvene ruže procvjetale.

.

Niko nije vidio

Ni iskru sunca, ni dugu, niti ružu

Pogled si spustila

Požurila niz ulicu

Jer kiša je padala.

.

A on…

Tog dana je žurio, jer…

Jer je kišilo.

.

Nije vidio djevojku s iskrom sunca na licu

Duginim bojama u očima.

Cvjet iz napukle ceste nije primijetio.

U hodu ga je zgazio.

.

Tog dana je kišilo.

Pročitaj cijelu poeziju

U danima izgnanstva na tuđim livadama,

na stazi očajanja izazov pred zamkama,

tu gde se žudnja krila plamsajućim vatrama,

u blizinama leda gledati ka zvezdama.

.

Od mirnog okeana do planinskih hrastova,

kod otrovnog vazduha mladalačkim danima,

neuobičajeno uzvišenih darova,

u času samilosti uteha u drugima.

.

Pri zovu letskih voda sagledati znamenja,

kroz prvi žar plamena kod ljubavnika vernog,

nekih novih prizora spokoja nesigurnog.

.

Sred vatre uzvišene delo bez sažaljenja,

nepravda posvemašnja pre datih obećanja,

sve dalje od sudbine dok traju uživanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Noćas se svašta čudno zbivalo

pa zdrav razum u čudu plivao.

Tame se noćas uplašila noć

pa ‘zalud zvala Lunu u pomoć.

Zarudila zora sva u plavom

plačući pošla mahnuvši glavom.

Luna tek jutrom bljeskajuć zasja

pa umjesto noći dan obasja.

Rosa na cvijetu sama se poji

leptir se letjeti njemu boji.

Ponoćno Sunce zrakama bode

ožednjelo je pa traži vode.

Što li se zbiva ,tko li će znati

ma tko li će to i da shvati?

Dođe i tuga pa se nasmiješi

ne želeći da je se itko riješi

i dragost dođe u licu ljuta

i ne miče se nikome s puta.

Proljeće došlo al’ trava žuti

cvijeće bezbojno raste i šuti.

Zaledio se potok u ljetu,

otrovala se pčela u cvijetu.

Evo i zime sa ruke dvije

pa želi da joj ih Sunce zgrije.

I snijeg je noćas crveni pao

izabrati boju nije znao.

Siđe i anđeo al’ nosi bradu

što li će kad i džav’o nosi pradu,

dobi zadatak da napravi red

a zadacima red u nedogled.

O dragi Bože siđi pa viđi

što li se dešava , bliže priđi

kakav je ovo čudesan dan?

A Bog će: “Probudi se čovječe, to ti je san”!

Pročitaj cijelu poeziju

Nesta dana.

Crveno praskozorje

umjesto svjetla

zagrli tama.

          .

Grumen  zemlje

i miris krvave  trave,

posljednja oćut

usnule glave.

 

 

Pročitaj cijelu poeziju