O, vjetar se s tugom igrao ne bi

da ti čujem glas katkad mi se učini

sjećanje samo zaplovi prema tebi

kao ukleti brod na crnoj pučini.
.

Zadrhtim sa svijećom u neke sate

pod ledenim dahom plamen se povija

kada ranom zorom dogorimo za te

magla se zmijski oko jutra ovija.

.

I tvoj lik napušta moje oči snene

i sve tiše postaju tvoje riječi

kao onog dana ti ostavljaš mene

nikog i ničeg nema da to spriječi.

.

Katkad mi se noću čini da tvoj glas je

s nebeskih dolina pobjegao tebi

da zanjiše na tren svoje zemno klasje

o, vjetar se s tugom igrao ne bi.