Savršena kritika udahni me izdahnuću te ponovo u inat tišini. (oprosti još kapljem iluzijama) Nedorečenog. Videćeš teško se navići na tugu (leptira). Ako ga ostaviš pre nego odeš nahrani ga suncem s (ljubavlju) kao što se izdah,udahom hrani. Ne zaboravi leptiri žive večno ne samo jedan dan KAO JA…
Arhiva > lipanj 2013
Nek je ne vide
Često te stvaram dok koračam to znači sresti te zamiriše tišina po tebi i već si prošao stišavam otkucaj sagibam se suza je bliža zemlji nek je ne vide drugi a ja sam dio njih
samo da ne rasplačemo tišinu
Tiho je a ti pojačaj tišinu kad ne oblačimo osmehe već samo gledamo kapi opipljive lažne
Koliko je to čitav život
Iznenada se javlja sitna senzacija moje se mutno oko izbistrilo sve je opet na svom mjestu
opet kiše
(Daleko je sreća) Kiši nam blizina bez najave kap tebi kap meni. Samo tiho (noćas) bojim se pljuskova.
pronađi me
Nađi me između udaha i izdaha kad se beskraj duše načne kao kora zrele narandže. Čezni me kad pokupiš sve naše zagrljaje a ostaviš meni samo jedan tebi najdraži. Udahni me brišući poljubce nataložene ispod očiju budnih i duše sanjalačke. Maštaj me sluti me želi me kad ćutanje progovori. Pronađi me u zagrljaju a dotle… […]
Sivi kaput
Danas sam obukla jutrom stari iznošen sivi kaput, spakirala pod njega tugu i krenula sa njom na put.
Tuđe glasno je krivo
U meni netko utiho pjeva meni poručujući osjeti mir- vjetar njiše kolijevku tića sreću – vrbe djeveruše rijeci koja ka utoku teče dobar i vrijedan osjećaj otima mi tuđe glasno priječeći me uzdignuti se u ljepoti