Nijedno plavo svjetlo ne bljesne kroz borovu šikaru,
samo sojkino oko, osvjetljavajući sve.
.

Njezin krik nije pozdrav – to je alarm,
sud za onoga koji se prišuljao.
.

Mali špijun, diktira odozgo,
skriven u sjeni, savršeno maskiran.
–

Na tlu: mrav, hladan i precizan,
provodi zakon u ritmu livade.
.

Ne traži razloge, ne poznaje milost,
oslobađa teritorij od parade crva.
.

Vojska bez imena, država bez “ja”,
šumski red je neumoljiv.
.

Ovdje nema sažaljenja, samo instinkt i funkcija,
priroda je pjesma puna upozoravajućih vibracija.
.

Šumska policija drži vagu spremnu:
Na kraju je život – na početku smrt.