U oblaku leže,
a Bog kao da je iz Njemačke
( puštaš suzu zaboravljaš kako su te nekad zvali ).

( Podignut je zid
od svjetlosti,
a tek sad ne vidimo ).

Jakob između rake i sunca
spojen s kamenjem
( iz glave i oka
lete krpe pepela ),
bez zvuka
bez zapovijedi,
on – poravnat sa svijetom –
čekići udaraju o zvona i ulaze u
tebe.

Arbeit macht frei.

Kosa djeteta je
tamna.
( Vrata duše su zatvorena ),
a Bog kao da je iz Njemačke
razdvojili su neizvjesnost od sata,
kosa djeteta je bijela.

( Ciklon B – Ciklon B
Jurgen hrani Jevreje
oko mu je plavo, oko mu je Njemačko ).

Danas je mjesec umro na nebu
Rahelina majka stavlja cvijeće na stol
( maleni stol ),
a Bog kao da je iz Njemačke
( …. i tijelo njezino
lebdi
nad dimnjakom visoko ).
Rahelino počivalište je nebo iznad
Poljske.

Arbeit macht frei.

Sada se kopaju jame
u zemlji
raznih veličina i oblika,

jer za mrtve u zraku više nema mjesta.

Dugo su stajali
gologlavi u mećavi – svatko u svojim mislima
svatko u svojoj vječnosti
slobodni.

I zvijezde noćas
poput krijesa blistaju
za tebe Jakobe
za tebe Rahela

blistaju za Poljsku, blistaju za Njemačku.