Treperavim noćima nespokoja osluškuješ zvuk dragih koraka
Arhiva > katarina
Moj Božić
U danu studenom kad iz dimnjaka se dimi i pahuljice su lepršave još igrati se htjele silazila si lagano stepenicama skliskim po iznošenom kaputom su vez ti plele.
Korona
Letjela bih modrim obzorima bježeći od sebe same šireći klepetava krila kružeći visoko poput sokola sve bliže žarkim krugovima sunca.
Mir vama
Anđeli noćas s neba pjevaju narodilo se djetešce čisto dobri pastiri mu se klanjaju i tri kralja s Dalekog istoka, isto.
Ćutim more
Ćutim to modro nemirno more njegove suze i stalne morske mijene razigrane vale što skladno šumore i, malo-pomalo, ulilo se u mene.
Iz pepela stvoren
Pričaju da te nikada nitko nije vidio na ljepoti tvojoj stvor svaki bi ti zavidio ništa ti ne mogu nesreće i zle sile za tebe je Bog stvorio druge koncile.
Oči boje Vukovara
Željki (Jurić) Mitrović i svoj djeci stradaloj u ratovima (Izvor: BBC) Imala je samo šest punih ljeta,
Trubač
(Foto: privatna arhiva) Čujem pticu koja pjeva noću što je njoj prekinulo miran san? Da l’ i ona ćuti mrtvu samoću il’ iz krošnja doziva je Pan?