Na putu za Jeruzalem sreo sam umornog čovjeka kako luta kroz noć pustim ulicama bez igdje ikoga
Arhiva > sumiko
Bilo je dana
Bilo je dana kad sam mogao po vodi hodati i golim rukama vatre gasiti Bilo je dana kad sam padao u ponor bez kraja
Noćna pjesma
Budim se noću, u praznoj postelji, sam na kraju svijeta i mislim na dane kada si ostavljala mirise svoje kože na mojim čaršafima,
Noć je prošetala ulicama
Noć je prošetala ulicama i prosula zvjezdani prah po restoranima Na malom trgu, uz pjesmu cigana, ja sam žalio za dobrim danima
Ime ljubavi
Proljeće je bilo i makovi su cvali na poljima pored Vardara u kome se ogledao Mjesec, više crven, nego žut
Miriše na jesen noćas naša ravnica
Miriše na jesen noćas naša ravnica dok prolazim ulicom zakopčavajući dugme na kaputu slijedeći tragove sudbine i sjećanja
Ne…
Ne obilazim, više, mjesta na kojima si me čekala da se vratim, kao mornar, sa dalekih putovanja, iz neke
Ne odlazi iz ove pjesme
Ne odlazi iz ove pjesme ostani da zajedno krademo riječi iz neke daleke basne
