Nad poljem se čuje: “Huuu, huuuu” Zavija vjetar. Jesen je tu. – Sa bijelim velom Magle nam stiže Lišće već šušti Sve je bliže i bliže. – Hoda polako, Koraka laka Na glavi joj šešir Od sivih oblaka. – Odjeća joj je Po mjeri skrojena Od tisuću je boja Haljina njena SUZANA MARIĆ
Kategorija > Dječje
Luk
U kuhinju kad luk dođe naopako sve nam pođe od njegovog ljutog soka krenu suze nam iz oka. * Kako grize! Kako peče! Al’ mama odustat neće dokrajčit će ljutog stvora jer se ručak skuhat mora. + Na ulju se luk već prži. Seka se za nos drži i nju oči nešto peku suze joj […]
Kada Sunce zadrijema
Zadrijemalo Sunce na oblaku mekom Odmoriti se malo htjelo Al’nema nikog da ga pokrije dekom Jer se prehladiti ne bi smjelo. @
Vjesnici proljeća
Umorna i još snena Proviruje glava njena Tako nježna, tako bijela Spavat bi još malo htjela. + Pognula je bijelu glavu Šalje zimu zaboravu Pa pozdravlja proljeće I lastu što dolijeće. +
Kako nastaju sirene
Jutrom more u moru kapljica rađa onako tiho, mirno, da ih ne prene, mile, plavokose, snene, male sirene.
Kod Lopuha i Preslice – 2. dio – deseterci
II. Svanulo sunce, rosa svjetluca, u šumi k’o da netko kašljuca. „Što li se zbiva”, budi se Lopuh, „netko je možda navuk’o propuh?” Još glasniji zvuk potom se čuje, trzaj sve jači, mušice zuje. Protrlja oči – to propuh nije, s iglica tankih mreža se vije.
Kod Lopuha i Preslice -deseterci
I. Dandanas živi velika šuma. U njoj još rastu, baš pored druma, u hladu krošnje staroga hrasta i njena djeca niskoga rasta. Korijene tu pustiše stare guste paprati, koprive – žare, a bršljan svoje pipke još pruža do ruba šume i divljih ruža.
Uspavanka -deseterac
Vjetar blagi kolijevku ljuljuška U njoj mi je djetešce zaspalo A na grani vjeverica šuška Kestenje joj iz šapa ispalo. + Tiho hodaj mala vjeverice Ne budi mi djetešce usnulo Siđi lako sada sa grančice Pa pokupi sve što se rasulo. + Tad lagano ti kući sve nosi Zima ide ledena i bijela Nek’ se […]
