Pripremiti se nekako treba jer tko zna što bi se moglo desiti kad otkrijem moj me pogled traži i ne prepoznaje proživljenim izbrazdano lice onu drugu dvojnu do okrutnosti skrivenu prešućujem namjerno raspršujem svjetlo ništim obzir ne vjeruj kad kažem vjeruj mi
Kategorija > Misaona
dolina tišine
mi živimo u dolini tišine gdje ptice ne pjevaju potok ne žubori mi živimo u dolini tišine gdje ljudi samo zjevaju rukama se govori mi živimo u dolini tišine i nadamo se da čete htjeti uza nas živjeti pokušati nas razumjeti i život nam olakšati
Kao u proljeće vode
Usnice mi ne miruju nikad jer njima umjesto rukama rasplićem misli samilosni pogled ponekad padne na njih čineći predah između dva šaptaja poslušni pod okriljem noći ušetaju u stihove jutrom se kao u proljeće vode svijetu otvaraju
Nesuglasje
Ne prepoznah misao /a morala sam/ I baš svakog pogleda značenje /a morala sam/ Nevrijeme se sprema Ne činim baš ništa Ništeći nevolju Neotporom
Nakon razdešene noći
Razdešena noć ne obećava za dobar dan no nada snatri u oku koje gleda široko u uhu koje čuje duboko na rubovima skupljena ljepota biva vidno čujna misli iz razmeđe budnosti i sna netragom nestale
Šverc srca
Izmješano vrijeme i sjećanje strah od sopstvenih misli zgušnjava svijest i tjera u danas u kojem čeka me svjetlost sunca zbog nje i samo zbog nje zanemarujem šverc srca šverc srca duž prividom čuvanih granica
