Metalna kiša sa zvjezdanog neba nas smrtnike na zemlji vreba, netko važan zemljanima opomene daje „Niste sami uživajte dok traje ali pazite nemojte biti vuci budite ljudi,uvijek jedan drugom prijatelji u dobru i na muci“. Blago nama dok je samo kiša, tek kad nešto veće krene jer mnogi ne mare za opomene pa nam ovo […]
Kategorija > Pejzažna
Prizor drugi
Tanjur u čijem se rubu nataložilo vrijeme vinska čaša s toplom vodom i prstohvat cvjetova lipe hrpica osušene kore naranče podsjetnik na sunce sredina je zime
Prizor
Mliječno bijelom tijelu kruškolike vaze jedrinom prijeti crveni božur pregršt trešanja i jedna polovina nektarine crveno prijeti bijelom napetost mira raste hoću li stići da upamtim
Izgubljen dan
Stjerana u kut na kraju dana Ispred bezrazložnog strahu Zgrušale se neizgovorene riječi Tijesno im u meni A već iscurio dan Mirim se Osjećam spas-san
Snježi
Snježi tišina, gluho doba, balet skladan, pahulja za pahuljom piruete izvode, meko dotiču tlo. Ulična lampa bajka u bijelom, čarobna priča teče. Pogled kroz bjelinu dočarava prošlost. Djetinjstvo u duši.
reč zbogom
Umire ljubav tiho sa lišćem i kišom mutnom. Magla se rađa. Izvarničene suze cede naš bol u jednu sliku i jedan mol. Hladno je. Vreme nestaje dešava se to i nama prolaznost usred kraja predaleko a preblizo od zagrljaja. Gole grane ostaju srce je reklo zbogom.
ušće zemlje i neba
(ušće) Ostajemo još daleko zatočeni u blesku sećanja ponikli po rubovima prizora zajedno sa nosačima kiša stali predaleko odavde a opet tu blizu na nekom kraju i nekom početku.
More me čeka
More me čeka. Moje more me čeka. Tisuću planktona upalilo je svijeće vlasulje- to morsko cvijeće raspršilo je boje.
Pjesma jesenje kiše
Jutrima olovnim od oblaka u krošnjama uspavanih bagrema jesenja kiša ispisuje note jedne sonate suncu i ptici i ljubavnicima na staroj klupi
