Stjerana u kut na kraju dana Ispred bezrazložnog strahu Zgrušale se neizgovorene riječi Tijesno im u meni A već iscurio dan Mirim se Osjećam spas-san
Kategorija > Pejzažna
Snježi
Snježi tišina, gluho doba, balet skladan, pahulja za pahuljom piruete izvode, meko dotiču tlo. Ulična lampa bajka u bijelom, čarobna priča teče. Pogled kroz bjelinu dočarava prošlost. Djetinjstvo u duši.
Igra s morem
Jutros smo se zabavljali ludo. More i ja. Ono se propinjalo valom ja sam bježala smijehom.
reč zbogom
Umire ljubav tiho sa lišćem i kišom mutnom. Magla se rađa. Izvarničene suze cede naš bol u jednu sliku i jedan mol. Hladno je. Vreme nestaje dešava se to i nama prolaznost usred kraja predaleko a preblizo od zagrljaja. Gole grane ostaju srce je reklo zbogom.
ušće zemlje i neba
(ušće) Ostajemo još daleko zatočeni u blesku sećanja ponikli po rubovima prizora zajedno sa nosačima kiša stali predaleko odavde a opet tu blizu na nekom kraju i nekom početku.
More me čeka
More me čeka. Moje more me čeka. Tisuću planktona upalilo je svijeće vlasulje- to morsko cvijeće raspršilo je boje.
Pjesma jesenje kiše
Jutrima olovnim od oblaka u krošnjama uspavanih bagrema jesenja kiša ispisuje note jedne sonate suncu i ptici i ljubavnicima na staroj klupi
želja
Želim još jedno proleće zagrliti jekom vlastitog sebe u noći da te propupam bar još jednom gazeći vreme (kao nekad reči).
