Tvoje ja moralo bi popustiti jer njegovo prejako ovija
Kategorija > Pejzažna
želja
Želim još jedno proleće zagrliti jekom vlastitog sebe u noći da te propupam bar još jednom gazeći vreme (kao nekad reči).
Moj prijatelj more
Moj prijatelj More danas se ludira. Val za valom, nota za notom nešto divlje svira. *
Plavo more, zlatno žito
Vaše zlatno more sa vjetrom se voli mene tek dubina mojeg mora boli. Vaše oko sneno u daljine gleda meni galeb bijeli na palubu sjeda. *
jutros je dan
Jutros me dan dotakao prostranstvom lepotom rukom od oblaka budnošću zaspalog širinom voljenog životom tek rođenog.
More krije riječi
U vali spava val Bure nose ure Plaža lijepa laža Njedra kriju jedra Suze plima uze Kamen kaže amen Nomen est omen . Marija Juračić
Okupana suncem
Proljeće mi Vesna podarila, božanskom ljepotom me dodirnula, zrakom mi sunce srce dotaklo, probudilo košnicu nemira u meni i potaklo šum onog znanog potočića što je zamrznut u sjećanju zaspao. Zažutjela vrba pelud livadom prosula, miris ljubica u travi uskomešao sjećanja, breze u sokacima sonate zašumjele pa se čuje kao poj malih anđela. Vjetar je […]
Špinaker
Dva se vitra nad jedriljem tuku onaj stvarni i onaj kojeg nima špinaker mi probužale tice vanka lito, a u meni zima.

