Nisam sigurna, ne nisam. Sanjam li ili se stvarnost vratila U ono vrijeme kada me je more, Kada me je more kroz prozor Jutrima pozdravljalo?
Kategorija > Tuga
Čopor
http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=188615 piše: Marija Juračić Htjela sam vam ispričati kako je jedan momak u našem lijepom dalmatinskom gradu usred zime otvorio sezonu kupanja, ali neću. Mnogočemu lošem, zlom i bolesnom čovjek se može nasmijati, pa se i smrti, nevolji, bijedi može naceriti u lice… Gorak je to smijeh, crn, ali je smijeh. No, postoje pojave koje izazivaju […]
14.02.2018.
ZA LJUBAV U SLIKAMA SJEĆANJA I jutro i dan i sve dane da mi je preskočiti, da mi se probuditi tamo negdje od prije,
plastično cveće
Isprekidan sam I možda dišem Nije slučajno Ja nemam krvi da dvaput volim ispočetka Malo zatvorim oči Malo se prejedem tuge Mlad sam Već godinama imam dvadeset pet I znaš Otišao bih zauvek Ali ne mogu Čekam da procveta ovo plastično cveće Živom ne verujem više Tebi ne verujem više
na dah od tebe
Godinama ne dišeš Ne dišem godinama Tišina je popila more Brod se utopio u nama Godinama Grlimo zamišljenu decu I slavimo im rođendane Godinama Hodamo ispod vode I nosimo kopno pod jezikom Godinama se pitamo Gde završavaju zagrljaji Koje nikad nismo podelili
od tuđe tuge se umire
Bole me ramena Mali ugao na crno belim slikama Bole me ruke od gline Svaka nedelja u septembru Bole me gradovi Svaki hlorofil brezina lista Bole me velika slova I mali pepeo u pepeljarama Boli me tuga celog svemira I jedna ulica bez imena U grudima U grudima
Krik u bjelini
U bjelini Nemir Strah Bijelo pero U snijegu zabodeno Zrcali jezero zaleđeno Na podnevnom Suncu Purpurni cvjetovi U bjelini procvali Od kapi krvi nastali Krik Suza je kapnula Iz oka bijelog labuda Ne, nije zabluda O, bjelino huda Nisi nevina Izgled tako vara Dva srca luda Tuga rastvara Bijelo pero Krvlju zamazano Na bjelini posljednje […]
