Kategorija > Uncategorized

Tango slomljenih srca

Jesen prosipa lišće po trotoarima igra se bojama vraćajući vrijeme kada smo uz muziku zaboravljenih svirača odlazili zajedno u noć E to su bili dani od kojih je ostala samo kap vina na stolu jecaj vjetra na prozorima pospani gosti uvelo cvijeće na stolovima i tango slomljenih srca za kraj Ni ti ni ja nismo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jesen

Vene zȅlen sjenke ljetne, prede jesen pjesme sjetne. Neven vene, sjever reže, medne pčele s međe bježe.

Pročitaj cijelu poeziju

Kletva

Dabogda riječ ti ostala Zauvijek zapriječena  grlu kao suhi iver u utrobi ribe prije sušenja

Pročitaj cijelu poeziju

Povratak

vraćam se svejedno kamo dolazim i ništa ne nalazim sve je u meni i jabuka i cesta i nit isprepletena oko srca                   mahnut ću još jednom zamišljenoj slobodi izmišljenoj dobroti pružat ću ruke u beskonačnost neba kao derviš vrtim se i ponovo padam što je rečenica nasuprot jednoj […]

Pročitaj cijelu poeziju

Igra sunca i mora

Kroči  sunce preko mora val  mu stope milinom pokriva mirom vene  od kamena pratim  igru i znam sutra će  sunce opet  po moru kročiti iza njega trag neće  ostati trajat će igra nikad doigrana a ni more ni sunce ne umaraju  se 

Pročitaj cijelu poeziju

Sama

Tišina silinom nabire zrak kao dine u kutu skupljena nečemu ispod glasa se smijem

Pročitaj cijelu poeziju

Jesenja šetnja

Uhvatio Vjetar Jesen pod ruku pa je veselo poveo u šetnju. Šušti lišće pod nogama njenim, a zviždanjem on prati svaku njenu kretnju.

Pročitaj cijelu poeziju

Strpljenje

Izranjaš iz dubine grlena  jasna tu gdje se traži tišina odmičem se žustro koračajući mutna svjetlost me slijedi u nemaru  trošim  vrijeme ništeći te podlu bez krivnje mirna   čekam dok bar ne zatrneš onemoćaš željo

Pročitaj cijelu poeziju

Kroz noć

Još oblo k’o groš, pod svodom kroz noć pošlo oko golo svoj opohod kroz noć.   Probolo ono bojom modrom okno trošno kroz noć.

Pročitaj cijelu poeziju

Apatija

U šutnji gubim svjesno se umanjujući no ima nježnosti u rastanku od sebe zatomljujem i ne priznajem razumu kako mi  nedostaje način da dotaknem i pomaknem to ravnodušno što neodoljivo  predaju podsjeća sve buntovne misli plitka su rijeka nigdje vrtloga samo nepojmljivi nepomak  

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts