Vukla se magla jesenja Kroz krošnje divljeg kestenja Vukla se, penjala, verala Haljinu bijelu poderala Vjetar je maglu vidio Smijehom ju svojim postidio Onako, svu jadnu, poderanu Od suhog granja izgrebanu Naljutila se magla jesenja U krošnjama divljeg kestenja Zamahnula ljuto bijelim skutom Pa krenula dalje svojim putom
Kategorija > Uncategorized
Slobodan
Ja sam zrno pijeska koje svijetom luta, ni korijena nemam, a nemam ni krila. Bacio me vjetar kao da sam ništa ali me je Zemlja opet zagrlila.
Vidjela sam te
Hodala je ispred tebe lako u ravnim cipelama nebo je polegla između obrva mirisom tijela nozdrve ti punila otvarao si vrata svoje sobe misli su te zaposjele vidjela sam kad si njezino tijelo u šarenicu oka skrio bjelinom je za ugao ulice zamakla u sjećanju dugo poslije haljina se njihala ona ista što bi među njezinim […]
Ribari
Brod more zbija u bijelu brazdu pjene u modro u duboko pa je more opet more mirno dok brod plovi ruke vrijedne ruke s friževima ruke s žuljevima pokreti reprize u nosnicama miris ribe oni ne posustaju ne zastaju oni ribu love u predvorju duše modre
Još ima svjetla
nekada je vrijeme značilo blagi pomak prema slobodi iako su i tada pojedinci preskakali zidove i zidovi su pucali sada ih mahom svijaju u osmicu u elastično postojanje istina ionako ne dopire trebalo bi je pustiti ne baviti se njome u hladnim noćima trebalo bi pomaknuti kazaljke vremena onako usput otvoriti prozore još ima svjetla […]
U krugu
zatvorena krugom nametnutih pogleda hvatam svjetlosnu zraku kao loptu čuje se tup udarac kazaljke sata u krilo ptice kao da obilježava granice rešetkama
