Jedanaest sati i jedanaest minuta Trenutak gdje počinje beskonačnost Možda je samo jedna žuta minuta Ili neki nevidljivi svjetlosni most. Vremenski portal božanske mreže Vlak snova polazi sa perona U pejzaže duše, srce se steže Jer osjećam da me doziva ona. Usnama boje svježega jutra Miluju mi lice vjetrom nošene riječi Do jednoga […]
Kategorija > Uncategorized
Lakonoga
U oko moje široko i duboko talože se svagdanje ljepote dobrote i samoprijekori za propuste čudom postajem lakša i bliža nebu zatomljujem misao na dva jada između kojih se njišem lakonoga prebrodim posrtanje bez ogrebotina /obluci su topli i nježni/ razmjenjujemo osjećaj dugo i nježno
Tragom sunca uđi u dan
Smiono cvrkuću ptice poput mjere za korak posrnuće ne dopuštaju budi tik do nečujnog prati lijeskanje ribe i ne traži rješenje bezglasnog mreškanja mora misli oslobodi zora je vile morkinje tonu u san vrati se k sebi tragom sunca uđi dan učini s njim što znaš
Ljubav ne stanuje na ovoj adresi
Odavno poštar ne ostavlja pisma Niti se čuje zvono telefona Odavno ljubav ne stanuje tu Otišao je on, patila je ona
Dovoljno za sad
Privid sam čini se uvijek staložena Kad mi laži govore jednako istini opirem se iznutra tegobi koja me pronalazi posustajem u traganju za nekim lakorukim s kojim bih oblikovala stvarnost prstima tvoreći stisak koji cijedi smijeh u zadnju kap dovoljnu za sad samo za sad
Mjesec nad krošnjama
da bih te razumjela u kiši sam te zadržala kišom hranila jesen samoća moja nije te dotaknula sada sam postala noć crni lahor razodijeva listove mladosti čežnju zaboravljenu u tvojoj čaši što li je stablo što li je ova krošnja bez svjetlosti kada je nemoć zadržava u unutrašnjosti bića […]
