Foto: Suzana Marić Pogodite kuda idem Kamo moje srce hrli Koga duša silno želi Ruka hoće da zagrli
Kategorija > Uncategorized
Ledene riči
Učinila bura otele se riči, zaleđena voda ka i staklo puca, u šijunu svakom komad neba kida i koprenu s duše otima, otkida.
Čežnja
Noć je raširila crne kose Dočekana kapima biserne rose I čežnjom što tužnu sonetu svira Na crnim tipkama bijelog klavira
Spominjem se
Ruku koje su dosezale tamo gdje riječ ni blizu nije pokoravajući bijes kako ne bi rastočio cijelo mirile nemire sputavale drhtaje
Bijeli križevi
Zamrli su glasovi te jeseni u ljiljanima pod bijelim križevima, danas kolona korača danas kolona korača i šuti u tišini, niz vjeđe kaplju sjećanja silinom noćnog jauka otrgnuta na pola puta na pola daha s majčinim imenom na usnama.
Da se ne zaboravi
MILENO MOJE Trnovit smo put gazili Kaljuže i blato na stopalima nosili Noći bez mjeseca Tami zahvaljivali Čuvala nas plaštem svojim Boga za tišinu molili Mir sanjali Duša na izdahu Strepnju dijelila svoju

